Sjećam se oca iz Urijan Dedine ulice kome je snajper s početka rata pogodio djevojčicu od 4-5 godina,drži je na rukama i veli :"da mi je sjesti sa tim čovjekom( ni zločincem,ni četnikom ga nije nazvao) i popiti kahvu i samo pitati šta mu je ovo djete od četri gidine krivo ".To je taj bošnjački merhametluk koji ne nestaje ni u najtežim trenucima.U TOME SE RAZLIKUJEMO STOKO VELIKOSRPSKA ČETNIČKA .