Što je nebu sunce sjajno, što krepošću višnjeg blista;
Što je polju cv'jeće bajno, a cvijeću rosa čista;
Što j' sokolu krš i st'jena gdje šstari, gdje se vije.
Više koga razjarena čsto ljuta munja bije;
Što je orlu smjelog leta ta visina neba sveta,
S koje gordo, u prašini, on prezire crva kleta...
@Glas Razuma ... Što je pjesma slavlju milom, što je tici lako krilo,
Što je oku vid i svjetlost: to je meni Srpstvo milo!
Kao oganj, vatra živa u mom srcu ono gori!
S njime moja duša sniva, o novome danku, zori...
Svi oblaci da s' razviju - srdžbe strašne ponajveće,
Pa na njega da se sliju, ugasit' ga srcu neće!