Kako mi je nakaradan taj sistem socijalnog - s roditeljem je uredu živjeti 5-10-20 godina u kolektivnom smještaju ili nekoj straćari, ali kad roditelja više nema, onda taj smještaj nije više nije adekvatan za porodicu koja želi biti skupa. Pa zašto onda to socijalno na vrijeme krene u rješavanje "adekvatnog" smještaja, a ne da razvaljuje porodice šaljući po "SOS kućama" da žive odvojeno sa neznancima? Kakvo je to rješenje? Nije materijalno najbitnije u životu.