Možda će biti i bolji jer ćemo biti manje okrenuti drugima, a više sebi i svojoj duši. [...] sada ćemo imati priliku da svoju pobožnost iskazujemo manje javno, a više tajno [...], jer je prava pobožnost [...] svoju vjeru čuvati za sebe [...]. U tišini svoga doma možemo postiti, i Kur’anom svoju dušu pojiti, sa [...] porodicom o vjeri učiti.
Istinski vjernici tako i rade, a ostali će kukati i psovati što se ne mogu hvaliti bogatim ifrarima i biti viđeni u džamiji.
Ramazan je uistinu mjesec u kojem se Bošnjaci ponajviše druže. [...] Zajednički iftari, masovne teravije, naše hafiske mukabele sijela posije teravija sve su to elementi koji su nam upotpunjavali doživljaj ramazana.
Sve je to u redu, ali se u posljednjih nekoliko godina pretvorilo u pravo nadmetanje ko će više i masovnije, poput seljačkih svadbi od nekoliko stotina zvanica, da je izgubilo svoju bit i postalo degutantno.