Od svog rada se zivi bravo. Rado bih od ovih ljudi kupio povrce, neka je skuplje nego uvozno ali da ovima pomognem. Treba cijeniti neciji rad, znoj, stres. Tudje nikada necu cijenitiv kao svoje, kao nase, domace, jer su to nasi ljudi koji su trpili stres, odricali se, borili se. Zato cu uzeti domace. Nije nasa hrana nista losija od strane. Sve je u mozgu, kad promijenis razmisljanje i pocnes cijeniti i voljeti svoje, onda cemo i uspjeti