Moj Momčilo, kad se samo sjetim kako sam u podrumu zgrade drhtala od straha zbog tebe i takvih kao ti, kako smo gladovali, kako ste mi grad, stoko, rušili, koliko sam plakala kada nam Vijećnicu zapaliste, krkani...pa, šta da ti poželim? Božiju pravdu i ništa drugo. Amin!