Divi Šarana na fotki 4. Daleko su ljubav i alergija, dvijehiljadito proljeće, noć. Ime mu i ne treba, i tijelu svome čudi se: otkud to? Mozak šalje misao da kroz prste sam disao jer... ja nemam snage za to. Nebo oblake je listalo, sunce ponovo je blistalo, djeca državu su 'sovala, koja tek što se osnovala, ljutiti se il' ne ljutiti, ko će gdje će nas uputiti... jer mi maco nismo kornjače da kuće nosimo k'o ruksake. Zato ipak ljubav postoji, tu su mali slatki posjedi...