vec jeste. prosetaj nekad slobodno hilandarskom, decanskom, spasovdanskom, ulicom stefana nemanje, sjedi na klupu u park gavrila principa ili park velikana, popij kafu u kontri, luksoru, apartmanu... da malo za promjenu osjetis vedrinu u ljudima, da ti srce preskoci od miline/mrznje kada vidis toliku omladinu kako seta predvece. napravili smo sebi prelijep gradic, naseljen pravom sarajevskom rajom koja je pobjegla od sandzaklija glavom bez obzira i sada se polako vraca na svoje. ljudi cine grad