Nekako i razumljivo... sjecam se sebe kroz odrastanje, bas sam 'nazalost' rodjen nekakav cist i pun empatije. Da skratim i ublazim pricu ,- vise sam bio nepostovan zbog toga nego postovan. Danas i dalje imam empatije (valjda je u genetskom kodu) - ali za svoje dobro sam naucio da je imam i dajem dosta manje.Gledam samo sebe i dokazane bliznje i to radi posao.. Mozda netko ima bolji prijedlog :)
To je to. Moj tata bi mi uvijek rekao: "U se i u svoje kljuse". Prije mi je onako bilo smiješno, a sad itekako to primjenjujem.
Prikaži sve komentare (72)