Hajde sve razumumijem, tuga, zalost, uzasan zlocin, ali sto nikako ne razumijem je da ljudi citav zivot prozive bivajuci samo zrtva, kukajuci, placuci kao da je vrijeme stalo sa genocidom u srebreni. Ima li zivota poslje, nekog posla, nesto ili su ove zene preuzele uloge profesionalnih zrtvi pa zive na racun ubijenih?