Najlakše je otići kad zagusti, kad je teško u životu, klubu ili bilo čemu, najjednostavnije je pokupit kofere i otići. Za one najbolje će uvjek biti najboljih klubova i mjesta gdje će otići i ne mislit previše, biti plaćenik bez srca i ikakvih emocija, biti govedo na stočnom sajmu. Draži mi je Messi koji uvijek pokazuje velike emocije kod važnih golova za Barcelonu i koji se baci u navijače i proslavi gol na onakav način protiv PSG-a u 90-oj minuti.
nego Ronaldo koji nije htio proslaviti gol Ramosa u 90-oj minuti kojim je utakmicu odveo u produžetke u finalu lige prvaka 2014 ali je zato Ronaldo svoj nebitan u 120-oj minuti iz penala proslavio sa skidanjem dresa kao da mu je posljednji. Treba ostati, pokazat muda i borit se da baš tvoj klub bude ponovo najbolji ako ti je barem malo stalo do njega, do grada, do navijača kao što je i njima stalo do tebe. Malo je takvih igrača, ali ih ima.
čak i onih kad shvate da nisu za najvišu razinu igre, odlaze u niže ili slabije lige iz poštovanja prema klubu i nogometu koji ih je stvorio velikanima. Svaka čast Messiju što ostaje, sa ovim će još više pokupiti simpatije kod neutralnih navijača jer svjesno ostaje u klubu sa kojim vjerovatno više nikad neće osvojiti ligu prvaka, a mogao je otići u PSG gdje bi sa Mbappeom i Neymarom osvojio vjerovatno još koju titulu lige prvaka, a i u PSG-u bi imao vjerovatno i veću platu.
Prikaži sve komentare (36)