Neki duhovi prošlosti ni danas ne spavaju, neki mostovi spajaju a neki razdvajaju... A Neretva je noćas tako tiha i hladna, ona sjedi na mostu tako stara i mlada. Ovaj most joj je i tako uzeo sve, može i uzet joj život ako je uzeo sne. I misao zadnju što joj je na usnama bila “Valjda mržnja je manja kada se gleda iz visina”
Mnogi su se kleli da im se učinila, obučena u bijelo na mostu, kao vila. I svi su potvrdili da su čuli iste riječi. Pustila je suzu i rekla da joj je žao, i da Bog je jedan kako god ga tko zvao. “Želim biti zadnja koju mržnja uze...”