Ovi komentari su najbolji pokazatelj da je suživot u Bosni nemoguć, jer Bošnjaci ne mare za svoje zločine i tuđe žrtve i napadaju i ućutkuju svakoga ko ih spomene, a svakodnevno nabijaju Srbima na nos njihove zločine. Evo i ovde se više piše o tome šta su Srbi činili nego šta su Bošnjaci činili. Dok god postoje manje i više vredni životi pomirenja neće biti, niti ne treba da ga bude.
pomirenja ne moze biti uz bezocne lazi koje samo sluze za postavljanje narativa o opravdanosti etnickog ciscenja, genocida i konacnici pravljenja republike srpske radi nekog straha od turaka i ndh zlocina iz drugog svjetskog rata. to je bio narativ karadziceve odbrane u hagu, i tom narativu je presudjeno.
suzivot je itekako moguc, ali ne uz istinu koja se mora silovati i prilagoditi ne bi li uvrijedila necije osjecaje nacionalne superiornosti. istina je da je bilo zlocina nad srbima. istina je da zlocini nisu bili sistematski.
dok su bosnjaci pricali o multietnicosti, srbi su pricali o tjeranju turaka(zvanicni stav tadasnjih vlasti). tu onda postaje jasno odakle neproporcionalnost u masovnosti srpskih i bosnjackih zlocina i koja je razlika izmedju sporadicnog i sistematskog cinjenja zlocina.
Ako su Bošnjaci za multietničnost, a Srbi nisu zašto onda svaki put kada bi strani osvajač i okupator došao u Bosnu Bošnjaci bi se uortačili sa njim, a Srbi bi stradali?