Šta ti hoćeš da kažeš, da ja ne mogu biti dubokouman? Ok. Film se vrti oko deset ćevapa u pola somuna, NO MEĐUTIM to nisu obični ćevapi. Ćevapi su napravljeni od krave koja nikada zapravo nije bila krava. Bila je produkt genetskog inženjeringa izvanzemaljaca sa planete G1004
I sad glavni lik pojede te ćevape i primijeti već istu večer da mu se događaju čudne promjene sa tijelom. Razvio je supermoć metamorfoze. Ali nije znao nažalost da ju može iskoristiti samo jednom. I odluči se pretvoriti u uokvirenu sliku sebe i žene. Postigne to i eto ti belaja, ne može se vratiti u izvorni oblik. Ne može ni pričati, ništa ništa. Sutradan žena ulazi u stan, njega nigdje
“Gdje je moj voljeni muž” ona će. I šta će, nastavi ona sa svojim životom normalno, al ponese tu sliku sa sobom. A ta slika je on, kontaš. I uda se ona opet i drži sliku kraj kreveta, svaku večer liježe s svojim novim mužem, a njen bivši muž koji je zapravo slika kraj kreveta samo gleda, ne može ništa reć ni uradit, ništa ništa, samo ponekad klizne mala suzica iz oka na slici
Aha, pa to je ono kad se na kraju sjebeš i stvari nisu kakvim si ih smatrao. Možda ona nikada nije bila u slici, a možda jest i namjerno ga je ponijela da gleda čitav život kako ona tuca zagondžiju jer mu je ostao ulogiran instagram i vidila je šta se dopisuje sa trebama