Prijatelju stari ispričaću ti priču O nesretnom noju i tužnom mladiću Životinje volim, geoparda imam Tri goluba bijela, sa njima sve štima Sve zbog jedne žene Tuđa krv se proli Životinje jedne koja život voli Paranoja uzela mi dušu sve mi uzela Paranoja uzela mi dušu sve mi uzela, sve mi uzela Kupio sam noja, da bih joj ugodio Ko joj je ugodio, još se nije rodio Jedno veče reče da sam za nju nula Ode s orangutanom što voda pit-bulla Shvatio sam valjda
Više nije moja Pijan hrđavim ekserom ja rasporih noja Paranoja uzela mi dušu sve mi uzela Paranoja uzela mi dušu sve mi uzela, sve mi uzela Spanija, Spanija, paprike patlidžan i buranija Bosnia, o Bosnia, mala bara puna krokodila
Sta su uradili Srbalije od Konjica, nekad lijepog mjesta na Neretvi. Od kad su otjerali Hrvate, Konjic je postao bliskoistocna kasaba. Zgrade postale sivilo, u poluraspadnutom stanju. Konjic je prije 40 godina imao daljinsko grijanje, danas ispred vecine zgrada stoje drva. Izgradili dzamiju od petrodolara i unistili cijelu sliku nekadasnjeg Konjica.
Mnogo sam sretan što je Velež izborio takmičenje u Evropi. Taj klub se jednostavno voli iako ne navijam za njih, isto kao i grad Mostar kojeg se na prvi pogled zavoli. Grad Sarajevo je srce, a Mostar je naša duša, dok je Brčko naše tijelo. Sve skupa je naš živi BiH organizam. Sretno Veležu u daljem takmičenju.
Prelijepi Konjic, nikada nije ljepše izgledao kao sada što izgleda. To je od kad su se iselili UZP-ovci i genocidaši mnogo je i čistiji i uređeniji grad i šetnice u gradu. Peksini su ga ranije samo prljali i zagađivali, a gledaj sada kako je lijep i uređen grad.