Raja, evo u mene ker crkava od raka već par dana. Smršo, okopnio, odbija hranu, ne može ni vodu da guta. Hoće kocku leda tu i tamo, ali hropće, skiči dok guta, zvuk s onog svijeta, vjerujte. Kad zine, bazdi ko duša Raše Karadžića, truho iznutra od grla do anusa. Znači, gotovo. I da li sad da zatučem kerova lopatom da se ne pati, ili da ga pustim da se mrcvari, jer sve je u Božijim rukama i živi se dok se diše? Šta bi vi na mom mjestu?