Sinoć gledam na you tube emisiju Oko magazin RTS. Popovo Polje. U čitavom polju živi par stotina ljudi, nekolicina dijeli uspomene.
Priča se vrti oko sjećanja kad je bilo djece, težaški se radilo, Ćiro vozio, dovozio al se često i pješačilo u 1 pravcu a ljudi zadovoljni bili.
Podignut je danas samostan ima neku priču al neće vratiti ljude. Polja su za vrijedne ruke, bogomolje za pokoljenja.