Svaka euforija oko presuda prodje a sirotinja ostaje. Zauvijek ostaje istine o ratu, i agresija, i gradjanski rat, i otadzbinski rat itd.., jer svako vidi SAMO svoje zrtve i tudje zlocince. Svako ce imat svoju istinu o Naseru, Ratku, Aliji, Gotovini... To ni knjige ni sudije promijeniti nece. Ovaj prostor je osudjen na propast. Ko moze nek bjezi odavde spasi sebe i djecu, i zivi negdje normalno od svog rada. Pisanje o proslosti je suplja prica, svako ostaje u svom misljenju o svojima ha ha ha