Nemoguće je da jedan narod koji biva 11 puta u kontinuitetu klan, silovan, pljačkan, protjerivan, ubijan, itd... od drugog naroda, i dalje tom drugom narodu trči u zagrljaj, u spas, u njedra, u pomoć, u bratstvo i jedinstvo, u ljubav i pomirenje bez pokajanja, itd itd... zar to nije za stručnu analizu... zar to nije tužno i za plakati? Više je onih nesvjesnih danas nakon agresije i genocida o statusu BiH i Bošnjaka spram Srbije i SANU Memoranduma nego 1992. godine čini mi se!