Yugo 45 je bio moj prvi auto i sigurno najlošiji, koji sam imao, ali je meni bio i ostao najdraži. Obišao čitavu Jogoslaviju, stigao do Italije i Austrije. A prije toga sam vozao očevog Golfa i Pežoa. Nebitno, Jugoslavija je proizvodila sve, od igle do lokomotive, i avione i kamione, ljudi su radili, primali platu, bili sretni, o tome se radi. Nećete vjerovati koliko ljudi iz bivše DR Njemačke mi je reklo da su sretniji bili onda nego sad.
zato sto si bio mlad pa ti bilo lijepo zivjeti. Pitaj starije kako je njima bilo. I sad svaka benzinska pumpa trazi radnika da radi za 700-800 KM mjesecno sto su i vece place nego sto su tad bile u tom postrojenju gdje se pravio Yugo, s tim da zivis kod roditelja, i te pare ne mozes potrositi. Sve je to isto samo sto je sada razvijenije i puno je vise tehnologije a i kvaliteta zivota se popravila i produzila, a i stigao je kapitalizam
Mujgur. Uzeo sam u obzir faktor mladosti, ali vjeruj mi, nema puno veze sa tim. Nisu moji roditelji bili mladi, ali su bili puni entuzijazma. Tebe čini sretnim što imaš mobilni, dva LCD televizora i polovan auto iz Njemačke. Imam ja puno više i živim mladalački, ali bih bio puno sretniji da su taj mobilni, taj auto i ti televizori proizvedeni u ovoj nesretnoj zemlji. U pravu si, samo pumpe, kafiće i džamije pravimo. A tih 700-800 KM...smiješno.
Moj prvi je bio Yugo 55. Metallic blue, sa šiberom i onim, najlepšim u ponudi za njega, felnama. Malkice me je sramota, al pustih suzu, mušku, najtežu, na našem rastanku. Neću reći da me nikad "nije izdao", jer to ne bi odgovaralo istini, ali sam baš sa njim naučio neke osnove mehanike i baš zbog toga, u sopstvenim očima, sa njim takvim, postao muškarac. Lepa moja plava ptica, kako sam mu tepao, nikad posle njega se nisam emotivno vezao za neki auto...