Vječno zahvalna dedi. On joj je dao i hljeb u ruke, pa danas je i direktorica i zarađuje na tome da nam prepričava šta joj je dedo pričao. Nije nikako mogla doći kćerka nekog dedinog vojnika koji je dao život za ovu državu.
Ne izmišljajte! Ja ne znam ni jedno dijete šehida ili poginulog borca da nije jako dobro uhljebljeno. Moj otac je proveo pune 4 godine u armiji, bio nominovan za zlatnog ljiljana, ali je umro "prirodnom" smrću od direktnih posljedica rata 1996. Ja na ime toga nisam nikad marku dobio, nisam imao "šehidskih" primanja, nisam mogao besplatno obnavljati godine na fakultetu, a potom biti postavljen na neku rukovodeću poziciju u državnoj firmi...