Najsmijesniji su mi ovi koji prijeratnu Sarajevsku muzicku scenu stavljaju iznad svih ostalih. Ko god zna ista o muzici shvatit ce da je smijesno porediti Valentino, Crvenu jabuku, Pusenje, Merlina itd sa Haustorom, Azrom, Idolima, Šarlom, gruom Smak, Lebi i Sol ili EKV-om. Sarajevo je bilo centar nekakvog jeftinog popa koji su slusali mladi sa prosjecnim koeficijentom inteligencije. Ne moze se porediti sa Ljubljanom, Zagrebom i Beogradom. Pastirski rok Bijelog dugmeta je bio krajnji domet.
Mislim da se ovdje govori o komercijalnoj popularnosti a ne o ukusu. I "Ja sam bio pogrešan" i dan danas ne razumijem "zbog čega primatima ne isključuju energiju jer oni ionako rijetko čitaju". Apsolutno te razumijem. Čast izuzecima (Bodo Kovačević, Zele..)