Nije samo fizicko nasilje nasilje. Nastavnici su cesto svjedoci emocionalnog zlostavljanja na koje ne reagiraju, jer posljedice nisu vidljive. Ono je cesto mnogo bolnije jer je i dugorocnije, podmuklije, na dnevnoj bazi i zna trajati godinama. Zao mi je sve djece koja prolaze bilu kakvu vrstu nasilja.
I sta sad djeca promijenila skolu? A ta druga skola nema djecu? Ili su sva djeca kbadahije u toj skoli? Zamislite brigu roditelja indjece iz razreda gdje ta djeca po kazni idu bas u njihov razred?
Treba reći djeci da je normalna stvar da će uvijek biti lajavaca i siledžija kojima trebaju djeca sama presuditi, jer kažnjavanjem i izbacivanjem iz škole od jednih pravimo trajne delikvente dižući im rejting, dok od drugih pravimo veće trajno etiketirane žrtve koje nisu spremne same uzeti stvar u svoje ruke. Nestašnu djecu kazniti korisnim fiz. poslovima, a žrtvama ne činiti veću traumu time što ih stavljamo u medijski prostor na državnoj ako ne i globalnoj razini.
“Normalno” mozda kod nas. Odgajati svoje dijete da je “normalno” da postoje lajavci i siledzije je vanpameti…to znaci da je takvo ponasanje drustveno prihvatljivo….a to ne smije nikako biti. Svaka nasa skola ima “psihologa” koji ocigledno nisu dorasli zadatku pa mi tako nije jasno cemu uopste sluze?? Nasilje se mora u korijenu sasjeci.