Sigmund Neumann zapisao je :"Istorija Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem bez granica, nepoznata među civilizovanim zemljama. U toj borbi u kojoj laž, prevara, izdaja i osveta, ubojstvo i zločin, bijaše priznato kao normalno pravilo, rasla je srpska generacija i četništvo, istomišljenici generala mihajlovića, pa se tome bez muke može razjasniti politički banditizam koji karakteriše srpske upravljače, političke, vjerske i vojničke vođe.
-istoričarka Jelena Đureinović : Pripadnik srpskog naroda u istoriji nastupa samo u ovim dvema ulogama, kao junak ili žrtva. Iz takve simplifikujuće prokrustovske slike napadno izostaju neke druge role – na primer, uloga zločinca, kolaboranta, počinitelja genocida, saradnika okupatora.
U ovakav koncept ne uklapaju se mračne epizode iz novije istorije, svi događaji u kojima Srbi nisu mogli da budu ni heroji ni žrtve – od genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, rušenja Vukovara, hladnjača s Kosova, masovnih grobnica, pa sve do kolaboracije s nacistima – jednostavno se brišu iz nacionalne memorije i proglašavaju nepostojećim, uprkos notornim činjenicama, zdravom razumu i ljudskoj savesti.