U prosjeku kroz cijeli period opsade 1. korpus ARBiH je imao oko 78 000 boraca, od čega je 80% boraca činilo domicilno stanovništvo a 20% izbjeglice. Poginulo je 6 585 boraca korpusa, od čega 3 587 u opsadi, a 3 003 na neopsjednutom dijelu grada. Pored toga teže je ranjeno 7 056 boraca, a lakše 13 457. Sarajevsko – romanijski korpus VRS je imao oko 4 000 poginulih pripadnika, od čega je 2 687 vojnika poginulo prilikom napada na Sarajevo i okolicu.
Agresor nije birao mjesto i vrijeme. Granatirani su redovi za vodu, hljeb, civili su svakodnevno bili ugroženi od snajperskih metaka itd. U konačnici na opsjednutom dijelu Sarajeva registrovano je 10 500 ubijenih, od toga 1 597 djece i 60 378 ranjenih, od toga 14 919 djece. Prosječan gubitak težine odraslih građana bio je oko 20 kilograma. Sve tri zime nije bilo centralnog grijanja, a ni stakala na prozorima stanova. Tramvaj je prvi put proradio 8. marta 1994. godine nakon 670 dana.