\"Kairski bazar“ posvećeno mome prijatelju Ivi Andriću Mu.je.zin pjeva su.re svome b.og.u Al.a.h da mu oprosti jer.bo lažno pjeva Nije to ljubavi već pjesma gnjeva Poziva na kavgu a odbija na slogu. Pastirova koza, vezana za nogu, Oko sebe mlijeko nevješto proljeva, A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva U prljavu svoju obavijen togu. U prašini gustoj djeca zamazana Otresaju nečist sa čupave glave, Dok dža.m.ija stara, ko krastava rana Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave, K nebu se uzdiše miomiris gnoja I Homerov masni dio ovnujskoga loja. Ivo Andrić odgovorio je svome prijatelju Niki Miroševiću pismom u kome kaže: \'\'Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina sm.ra.da, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.\'\'