"Dok žohara gnječite, pijuckate viski, prepone svoje češkate, dok ruka oko mašne se trudi, ginu ljudi. / U gradovima čudnih imena, zgođeni metkom, i sred plamena,ne znajuć što ih se na smrt osudi, ginu ljudi. / O uspjehu sportaša dok čitate, il stigli račun, dok pjevate čedu svom pjesmu što san nudi, ginu ljudi. / Pero vremena oštro, krvi žedno, neće da žrtva i dželat su jedno, kazaće da zadnja ološ i alaša, vrsta je vaša."