Ja (31) sam počeo aktivno i samovoljno (bez nečijeg pritiska) čitati sa 23 g. Shvatio sam da je to najbolje “gubljenje” vremena, ako već volim sa lutam u glavi. Tražio sam kvalitetu i skont’o sam da ima bruku dobrih stvari da se pročita i da se dosta dobrog može naučiti. Najviše sam čitao kad sam morao negdje čekati, npr. u javnom prevozu, čekajući negdje i kad sam kod kuće bio. Čitao sam ležeći, stojeći, samo kad sam hodao i vozio nisam mog’o, zato postoje audiobooks
Vokabular i najbitnije koncentracija su mi se poboljšali i nisam se više bojao, jer kroz knjige sam dosta naučio i sam zaključio, tako da je sve manje neznanog bilo. Shvatio sam da puno vise ne znam, nego sto znam. Ali to me oslobodilo straha, jer shvatio svijet oko sebe. Danas i dalje čitam i radim posao zahvaljući sto sam se školovao i samo-školovao. Meni se isplatilo!
Da, ali nisi naveo iz koje si se oblasti načitavao, je li to stručno-naučna literatura beletristika...zabava. Danas je bitno, možda bitnije nego ikad, znati prepoznati onu kvalitetnu literaturu, budući da je komercijalizacija učinila da svaki šljam može naškrabati nešto i ako se to izdavaču učini kao "roba" koju će neko kupiti onda će se naći na tržištu -knjiga!