Moj komšija Sabit umro prije 17 godina. Nije osvajao grand slam titule, al je vozao crvenog stojadina, i šverco kožne jakne iz turske. Kad možemo o Marijinim suzama pisat onda mogu i ja rahmetli Sabita pomenut
Dobar je bio Sabit. Jedini koji nas nije tjer'o iz dvorišta kad mu rodi Trešnja. Svaki drugi u ulici bi nam se porodičnog stabla sjetio i kad bi zelenu Đanariku ukrali, baksuzi. A Stojadin, boga pitaj gdje i kako je završio, al se je u rekordnom vremenu otplatio, šta je robe prevuk'o.
E Rahmet mu dusi, fkt! Ja kad se sjetim kakvih je supaka bilo sto nas je tjeralo sa rezdelije, rijetkost je bila da nas neko pusti da beremo, pa onda ko zahvalu nismo prozore gadjali jajima i kamenjem. Extra vremena, hvala Sabitu i u moje ime ;)