Moj dedo rahmetli je živio na penziji od 420 maraka, svi računi su bili plaćeni prvog, jelo se šta se imalo - pura, pilav, svog uzgoja iz bašte.
Auto bi palio dvaput godišnje. Svoj unučadi uvijek petaka gvozdenog za oba Bajrama.
NIKAD u životu za SDA nije glasao.
I on i nena su uvijek birali manje zlo, i uvijek za neki vid alternative.
Problem je što za dvjesta maraka više moraš raditi šest dana u sedmici u mjesecu i paliti auto svaki dan da bi otišao na posao a iz vrta nema ništa, nema se vremena kad radiš od jutra do mraka za šest stoja..