Znači, po ovom zakonu ako je nasljednik prava na korištenje imena i djela svjetski priznatog i uvaženog književnika neki malograđanski neobrazovani probisvijet, mi smo osuđeni na to da nam on odlučuje kako će se koristiti njegova ostavština. A ako bi neko ipak htio da napravi neki spomenik kulturne baštine, može se samo pušit zbog istog koliko god mi namjere bile dobre i opravdane... Dobri su nam zakoni...