Suština je da vam za napredovanje treba objava naučnih članaka u indeksiranim časopisima (A kategorije) a za neke naučne oblasti imate izuzetno mali broj takvih časopisa na raspolaganju (na svjetskom nivou) plus imaju striktno definirane (popularne) teme i na sve to kotizacije su velike (da vam recenzent časopisa samo pročita rad platite cca500€ i onda vam kaže: ne možemo objaviti vaš rad jer je vaša tema isuviše lokalna).
Imate naučne oblasti gdje na raspolaganju imate desetine indeksiranih časopisa i sa druge strane neke gdje takvih imate 4-5 na svjetskom nivou. Zamisli kada članak napiše i pošalje neko ko predaje na Harvardu i ima pristup institutima koji testiraju nove tehnologije spram nastavnika sa UNSA koji nema pristup takvim istraživanjima jer u BiH nema takvih instituta a oba su u “istom košu”.
Besmislica. Plaća se samo ako je prihvaćen za štampu. I jedina smo država na planeti na kojoj možeš biti profesor bez nauke. Uslovi za napredovanje na UNSA su smiješni, i ti nesposobni kadrovi sada čine sve da takvo stanje ostane. A to vodi UNSA u nestanak. Sve drugo je obična laž.