Ovo je bezazlen slučaj, mi smo u Beogradu reagovali kao pavijani, nego je slučaj indikativan. Neki pripadnik tvog naroda ide da krade i bije u mrskoj državi i da ubija pripadnike mrskog naroda i da siluje pripadnice mrskog naroda i da pali kuće - i ti kažeš da je to OK, jer "šta su oni nama radili", to je heroj, a ne zločinac.
A onda posle par godina ili decenija primetiš tog istog heroja kako vozi školski autobus ili kako je domar u školi u koju ide tvoje dete ili kako je angažovan u vrtiću ili jaslicama u kojoj je tvoja beba ili kako ima dodira sa tvojom suprugom na radnom mestu ili živi u stanu do tvog. I šta sad? Nije ti prijatno? A zašto nije?
Da pogađam, uplašio si se da heroj ne poludi ili zbog nekog drugog razloga ne proširi kriterijume u svojoj glavi, pa kad je već zaklao desetoro srpske dece, da ne zakolje i tvoje dete? Ako je silovao deset Srpkinja, da se ne zapita kako je to silovati Bošnjakinju i to baš tvoju ženu? Pa ti, dakle, znaš razliku između heroja i zločinca sve vreme, nego si gori od zločinca jer si pichkica.