Greška roditelja koji odu u bilo koju zemlju je što u kući ne pričaju naš jezik. Dijete će svakako naučiti taj neki domaći jezik na ulici, u školi, trgovini, ne treba mu treninga. Koliko je njih dijasporaca pa kad čuješ kako pričaju, plače ti se, padeži misaona imenica zato što u kući forsiraju strani jezik.
Kada preselis u jednu zemlju trajno , svaka generacija gubi dio veze sa nazovimo je maticnom drzavom .Kao npr ove nove Sarajlije koje su dosle iz istocne BiH - hajde ih probaj vratiti u njihova sela da muzu krave i bave se poljoprivredom .Nema Boga .:A pricate o djeci koja su otisla u Austriju , Svedsku
Kako je lako osudjivati druge.
Naslusao sam se takvih, desi im se slicno i odjednom imaju druge poglede na sve to.
Nema jednostavne formule za kako je najbolje
Djeca su individue za sebe i ko misli da mozes sa njima kako zeli ne zna sta prica
Imas dvoje djece isto ih odgajas a skroz razliciti rezultati
Imao sam priliku pričat sa dosta dijasporaca koji su otišli u ratu i poslije, prije ovog posljednjeg vala, i njihov jezik je užasan. Ali bitno je da se ljiljan nabije oko vrata kad se dodje, ako se već čuva tradicija, valjda je jezik prvi tu. A isto tako imao sam priliku pričati i sa ljudima koji su otišli u tom ratnom valu, gdje su u kući forsirali naš jezik, pa danas pričaju kao i ja (koji sam ovdje čitav život), pa nekad i bolje čini mi se.