Mislio sam napisati poduži komentar ali nisam siguran kome . Radi se o filmu koji sam gledao bar 50 ili 60 puta i uvijek me nanovo iznenadi. Muzika Vangelisa noar žanr filma, izuzetnih scena gdje glavni junak zapravo nije "Blade runner" već nesretno biće "ljudski replikant" stvoren na određeno vrijeme i za određenu svrhu tehnološkim bioinženjeringom.
Film je u mraku, cijelo vrijeme, mislim i da uglavnom kiši,ne postoje kulturni obrasci i vrijednosti već svaki čovjek unosi vlastiti jezik i dijelove neke savim izmišljene u nedostatku opće - kulture i vrijednosti . I onda se taj nesrećni svijet i čovjek susreće s najtežim pitanjem - prolaznosti , smrti i ljubavi.
Nema odgovora jer nema kulturne obasce kojima bi odgovorio na njih zato je to naime po meni distopija a ne samo uvjeti tehnološke i ekološke krize i uvjeta života.
Naime, originalno djelo Thomasa Morea "Utopia" odakle je nastala i kovanioca distopia je ostrvo kojeg nema ili ne-mjesto izmješteno iz stvarnosti ali s potencijalom da od ne-mjesta postane sve-mjesto. Mnoge ideologije koristile su ovu malu knjižicu, napisanu u tajnosti za vrijeme Henrika VIII (1516) kao argument da svijet nije datost, nepromjenjivo stanje već da se može revolucijom od utopije doći do "najboljeg od svih svjetova".