U kojem času ljudi koji su u nečemu ponajbolji u svojoj sredini ili čak na svijetu podlegnu snishodljivim podilaženjima neizbježnih podguznih mušica i pomisle da su zaista Mesije i eksperti i u svim ostalim temama? Naprotiv, ogroman utrošak vremena i truda potreban da se postane najbolji u nečemu, nužno im ograničava opću razinu znanja. U ovom slučaju, sama igra u kojoj je jedan od najboljih, gubi na važnosti prekrivena neprestanim sporednim temama o kojima čovjek nema pojma.