Suština Srba je u njihovom imenu, koje izvorno znači Sluge, o čemu polovinom X stoljeca govori Konstantin Porfirogenet, a i u svim historijskim izvorima na latinskom riječ "Srbi" se redovno prevodila kao "Sluge", a Srbija kao "Sluganija" (Servia) ili "zemlja Sluga"
Kao Sluge su dovedeni na Balkan (od strane rimskog cara Heraklija), kao Sluge su se oformili kao narod i to bezobzirno plagirajući koga su stigli. Ako se objektivno sagleda njihov razvoj kao naroda vidi se i više nego jasno, da osim spektakularnog imena "Sluge" ničega originalnog kao narod nemaju.
servi imaju potrebu da se porede sa bošnjacima, koji su jedini narod u Evropi sa originalnim kulturnim spomenicima (stećcima), kako je lijepo već odavno zapazio M. Krleza, hvata ih neizlječiva zavist i na sve načine pokušavaju pokrasti i prisvojiti ono što nikada nije bilo njihovo, jer to je način na koji Sluge mogu jedino opstati, krađom tuđeg, prijevarama i zločinom.
Nesrpski (ilirski) naziv "njihove" države "Raška", nesrpska (avarska) titula vladara "župan", nesrpska vjera kršćanstvo (pokršteni od strane Nesrbina) "Heraklije", malo poslije toga nesrpska (bizantijska) vjera pravoslavlje, nesrpska (bugarska) ekavica, nesrpsko (bugarsko) pismo ćirilica,, nesrpski (slavenski) jezik. Sve što praktično imaju originalno kao činilac u procesu njihovog nastanka jeste njihovo ime "Sluge".
Čitava historija Sluga govori samo o njihovim gospodarima, prvo je to bio Rim, potom Bizantija, pa Bosna, pa Turska, pa Njemačka... U zadnjih stotinjak godina Sluge su ostavljene bez gospodara,i kao takvi zapali su u masovnu psihozu,samobmanivanje i zločin.
Apel svim klix nepismenjacima da se konačno poduče historiji svoje domovine i balkana da bi mogli onako kulturno da vode diskusiju i da prcaju praznoglave serve. Ne gubi volju nakon 2 pročitana paragrafa, štošta se može još ispričati o nepostojećem narodu i državi. S hrvatima je ista riječ zapravo hrvati su servska djeca. Naoružaj se znanjem, istinom i notornim činjenicama.
Čak je i pripadnicima tvoje nacije posle ove tvoje sprdnje jasno da te treba sažaljevati. Veruj mi to je jedino osećanje koje izazivaš. Da mi se javlja mržnja ili podozrenje napisao bi ti par ružnih i šaljivih reči. Ovako, želim ti sreću i snagu da se iščupaš iz tog duhovnog pakla.