govorio sam ne'a sanse da glasam,dok sam bio tu glasao,trazio promjene i na kraju odustao i ispalio se.kad me mati zove,kaze sine molim te,glasaj,vidi stoke ovdje.i sta cu,poslusam je.mati je to.iako i ona zna,da se nista nece promijenit.ali eto da je meni savjest cista,da mogu mirno leci,mada ne mogu pomoci,ne vrijedi,pa recimo i da ne zivim tu i ne bih ni trebao iz dijaspore odlucivati nesto.ali ne mogu nacionalista,pa cu glasat.