Mi smo svi jednu pobjedu proslavili kao da smo postali šampioni. Valjda je toliko slavlje dalo i igračima informaciju da nemaju vise šta raditi, oni su pokazali da mogu (sve pobjediti). Ja kao laik komentarisem, ali kako je moguće da prof košarkašu lopta ispadne nekoliko puta dok trci s njom, ili doda loptu napamet, a okružen trojicom protivnickih, znaci i ne pogleda gdje baca, i naravno da niko od naših ne uhvati.