Ni približno nije isto. U doba hladnog rata postojala su dva ideološki različita svijeta i saveza a danas takvi svjetovi ne postoje već prosta moć protiv moći što je mnogo opasnije. Druga razlika je etika, čak ako nešto i možeš da uradiš moralne skrupule su zaustavile prostu moć da se učini zlo, danas tih ograda nema i političar je slobodan od morala da čini što hoće bez obzira na žrtve a takvi su spremni na užase bez presedana u istoriji.
I još nešto bitno, poštivao se međunarodni poredak, pravila, zakoni i red stvari dok danas ne postoji bilo kakav poredak a da nije održavan prostom silom oružja.
Dakle, danas je rat, nuklearni rat mnogo vjerovatniji nego te 1962 godine jer je političaru svjedeno šta će biti i sa svijetom i sa ljudima i ono još gore možda oni i žele taj konačni obračun jer sve ovo uključujući i rat u Ukrajini može stati za 30s razgovora telefon pa ipak ne staje i ne razgovara se što govori u prilog smišljenoj namjeri da se ide do kraja.
Osim toga u doba Kubanske krize sjećanja na katastrofu 1937-1945 su tada još bila svježa, a mnogi su se još sjećali i 1914-1918. i sama ta činjenica je argument više za izbjegavanje još većeg užasa. Ali u današnje doba, razvijeni svijet je konačno imao period da se čitava generacija rodi, raste živi i umre, a da rat vidi samo na TV i u istorijskim udžbenicima, i taj argument je dobro izblijedio.