Nekako na pocetku rata, par ljudi iz mog sela uspostavi kontakt s ljudima iz srpskog sela koje granici s mojim selom. Da se vidi sta je rec i postoji li mogucnost da se ne ratuje jer realno nemamo nekog razloga. Sastanak na brdu par kilometara udaljeno od oba sela. Moje komsije kazu ne treba ici s oruzjem, ali ipak se odluci da se ode s par lovackih pusaka.
Kad su dosli, Srbi dosli pod automatskim naoruzanjem i kazu mojim komsijama: Pa komsije, cemu oruzje. Tu se vidjelo da rata ipak mora biti jer je taj neki njihov glavni rekao: Kako god da bude, svi cemo vidjeti da je Karadzic jedini upravu. Vratili se kucama, ostalo par ljudi da pokusaju napraviti neku liniju, do aksama je pocela pucnjava sa srpske strane.
Povlacim paralelu, u svakom slucaju gdje je bilo otpora Srbi su zrtve. Gdje nije bilo otpora Bosnjaka vise nema. Da nije bilo tih par lovackih pusaka i mozda 2 3 automatske, mislim da mi se otac ne bi vratio sa sastanka. U Sarajevu gdje god su se JNA vojnici izvukli, ostali su na brdu, gdje nisu onda su htjeli ici kuci obuci pidzamu ali im strasni dzihadisti nisu dali.
Odlukom Saveznog vijeća SFRJ 27.04.1992. g. je proglašena Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) kao zajednička država Srbije i Crne Gore, tako da dalje ne treba objašnjavati....