Kad god zađem u genocidni entitet osjetim neku čudnu energiju, bez obzira iako je krajolik prelijep, osjeti se ta neka nesreća u zraku. Toliko ljudi pobijeno na kućnom pragu, silovano žena od najbližih komšija, kumova, prijatelja, odvedeno u logore.. Ne može mi niko reći da će to izdobriti, vidi se po onoj sirotinji, to sve nekako prljavo, zapušteno, smrdi svugdje, neka letargija..