Boze sta se radi...Ovo me podsjeti kad smo mi tokom rata sjedili uz fitilje napravljene na plovak u casi vode i na vrhu ulje.Kad pocne cvrcati to je kraj,ulje izgorjelo,ostala voda.Zvona na vratima nismo vise koristili,nego se navikli na kucanje,mraka smo se najmanje bojali tada.Napamet smo znali broj stepenica kad bi isli na sijelo kod komsija i ovako isto igrali karata,ali bez mobilnih telefona i flashlight.Improvizirali smo sve moguce.Ne ponovilo se nikad nikom.