U velikoj britanskoj enciklopediji piše crno na bijelo: “Strateško bombardiranje ima za cilj uništiti sposobnost zemlje da vodi rat demoraliziranjem civilnog stanovništva gađanjem neprijateljske infrastrukture kao što su elektrane, tvornice, željeznice i rafinerije nafte, koje su neophodne za proizvodnju i opskrbu ratni materijal na terenu."
Naravno, naveden je prvi uspješan primjer takvog pristupa sa Zapada. Osmansko Carstvo bilo je žrtva talijanskog bombardiranja već 1911.-1912. Ali to su sitnice u usporedbi s bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine. Britanska enciklopedija napominje da se nakon što su Jenkiji 2003. potpuno "isključili prekidač" prema Iraku, Bagdad se predao tri tjedna kasnije. Isto se desilo i sa bombardovanjem Jugoslavije 1999.