Otići negdje u daleki svijet trbuhom za kruhom je jedna privremena sreća koja se dobije neko vrijeme ali sve to brzo prodze.
Nema te duše i radosti nigdje kao kod nas u Bosni, kad imaš sređen zivot negdje vani i nakon godina skontas da nije sreća para puna vreća nego komad zemlje u Bosni & Hercegovini gdje sve radza ako mu ljubav pokloniš.
Ne letite za parama sve je prolazno!
Ne lete više ljudi samo za parama, sad lete i za prijateljima, jer su im prijatelji otišli vani. Domovina je tamo gdje ti je dom, znaci gdje ti je porodica i gdje su ti prijatelji. Kamo sreće da ljudi ostaju ovdje, al nemaju nade i više nikog ko ode ne osudjujem.
Ne leti niko za parama. Nije vani bas da beres eurice na drvetu, ali svakako za ugodan zivot i jako cesto malo vise od toga. Ali uredjen sistem, skolstvo, zdravstvo, buducnost djece i samog tebe. Da ne pricamo o uzivanjima posle uredjenog poslovnog zivota, posteno placenog, 8-ica, vikendi slobodni, placeni prekovremeni, duple dnevnice za vikend ili praznik itd. Da ne pricamo o drugim stvarima.