Ja sam za malo umro od upale slijepog crijeva. Zbog dotične doktorice iz Hitne Službe Tuzla. Za nju je to bilo kao da sam nahladio stomak sjedeći na hladnom betonu. A od bolova ja se savio kao upitnik a suze mi idu od bolova samo dok dišem. Na instistiranje majke sam završio na hirurgij gdje su me doktori pitali "pa gdje si ti do sada". iI ja tu navodnu "doktoricu" danas kad vidim u gradu šta da joj uradil, sta da joj kazem. A ona puna sebe uzdignute glave hoda gradom.