Niko ne izmišlja spolove, spol je uvjetovan genotipom i utjecajima sredine, odnosno to je fenotip koji uočavamo na čovjeku. Spol je uvjetovan spolnim hromozomima, hormonalnom garniturom te primarnim (spolni organi) i sekundarnim (razlike između spolova, npr. muškarci imaju šira ramena nego žene, ali neki muškarci imaju manja ramena nego neke žene) seksualnim karakteristikama.
U embrijonalnim (dok smo još u utrobi) fazama razvoja čovjeka, najveću funkciju na spol imaju upravo seksualni hromozomi, ali oko 1-2% osoba na svijetu (otprilike 100.000.000 pojedinaca) posjeduje interseks karakteristike, odnosno, ne pripada niti XX niti XY genotipu.
Rod je društvena tvorevina (socijalni konstrukt) koja kao takva podrazumijeva rodne uloge (odatle svrha rodova); rodne uloge zavise od kulture u kojoj se ljudi nalaze, a kultura zavisi od geografskog položaja i vremenskog trenutka u kojem proučavamo kulturu nekog društva. Također, rod uslovljava lične zamjenice koje koristimo, a ne spol.
Dakle, biološko govoreći, fenotipski možemo kategorisati spol kao binarnim (dualnim), ali to radimo na osnovu normalne raspodjele (Gausova krivulja) u kojoj neke karakteristike u nekim pojedincima nisu prisutne iako ih tako okarakterišemo (recimo muškarci sa ginekomasijom: prisutnost mliječnih žlijezda usljed viška estrogena).
Kako je rod društveni konstrukt, kao i svaki drugi, nalazi se na spektru. Kako je nemoguće imenovati svaku tačku na duži, tako je nemoguće svaku vrijednost na spektru imenovati, tako da, rodno govoreći, ne treba uvoditi novotvorene nazive za rodove budući da je uzaludno i nepotrebno, nego je bolje izjašnjavati se procentualno u smislu ženstvenosti i muževnosti (npr. Miloš je 80% muževan i 20% ženstven) ili pak odsustva muževnosti i ženstvenosti.