volim te kad pricas u svom ovom ludilu slutnja gubi privid ogoljela do kostiju postaje stvarnost zaboravljena bol ne zelim da te odvlacim daleko rijeci poput bajke smiruju camotinju ne brini netko pamti svaki tren u godini sve vase setnje razgovor a ti jos razmisljas vjeruj mi gledaj moju malu kako ide niz ulicu primjecujes li boju na njenom obrazu danas je prvi dan u proljecu i ona uziva kao da je posljednji