Ponosna majka djevojke s autizmom, samohrana. Moja kcerka je moj svijet. Moje dijete je moj borac, moja hodajuca enciklopedija, moja sreca. Borim se i nadam se uspjehu da je napravim sto samostalnijom. Zamislite da se vecina ljudi odmakne "da vam ne smeta", zamislite kako njene vrsnjakinje prolaze kroz tinedjdzersko doba napolju, a zamislite da ste vi jedini koji se brinete o njoj. Zamislite da se nocu pitate sta ce biti s njom kada vas ne bude... Zamislite.
Suosjecam istinski. Nemam odgovor osim da treba uvijek svima pomagati ako mozes. Ovaj centar treba da bude dezavna prioritetna briga i obaveza. A i nasa
vjerujem da vam je teško, da ste pod strahom šta kad vas ne bude... jednu generaciju sam imala takvog učenika. Dragi Bože olakšaj a ne otežaj i djeci i roditeljima djece.