ono sto treba da se uradi jeste da se opasuljimo, da pricamo sa nasom djecom, da razgovaramo, da se posvetimo njima kao nasi roditelji, sto su nam ppsvecivali paznju, pa se zna u pola 4 je zajednicki rucak, pa se posjedi poslije rucka onako uz prljave tanjire i prica i razgovara ko je sta radio, kako je bilo u skoli kako je bilo na poslu, pa planoranje sta cemo i kako provesti ostatak dana... e to je zivot